"Teta Zora, moja želja iz detinstva" – Ispovesti
Ispovesti

“Teta Zora, moja želja iz detinstva”

Sve što je zabranjeno uvek po pravilu te najviše i mami.

Još kada si mlad i napaljen, pojebao bi sve što hoda, nema veze koje ona i šta ti je ona. Ovo je bila mamina i tatina prijateljica. Tj porodični prijatelji sa kojima su se moji matori družili od kako znam za sebe.

Tata i Steva su bili drugari iz detinstva, pa se to druženje nastavilo i dalje. Zajedno su i radili neko vreme u istoj firmi. Teta Zoru znam od detistva, i uvek mi je bila draga žena. Kasnije i česta inspiracija kada sam počeo da drkam. Zamišljao sam je u mraku svoje sobe mnogo puta, i u njeno zdravlje prosuo litre i litre…

Ja sam malo odrastao i krenuo na faks, postao pravi momak, uvek fin i kulturan. Ali teta Zoru nikada nisam izbacio iz mašte. Svaka je bila prolazna, ali mi se uvek dizala kita na nju kada mi je trbala inspiracija za brzo smirivanje.

Ona je bila fina i smerna žena. Lepog lica, uvek nasmejana. Jakih bokova, onako kako sam voleo kod žena. Grudi su bile osrednje veličine, lepo su se ocrtavale na garderobi uvek. Srdačna kada se pozdravljam sa njom. Lepo je mirisala, uvek sveže i blago, nikada napadno.

Kad god bi mi se ukazala prilika udelio bih joj kompliment na njen izgled. Naravno, uvek pazeći da ne čuje čika Steva.

Verovatno je provalila i sama da je šmekam kad god sam imao priliku. Ali nikada nismo imali neko vreme nasamo da ostanemo. Ja sam naravno redovno drkao sa njom u mislima.

Jednog vikenda otišao sam do mojih na vikendicu, bila je subota popodne i kada sam stigao, tamo su bili i oni. Došli kod mojih da budu zajedno.

Pozdravih se sa svima i sedoh da ručam. Pričalo se i pijuckalo polako, svi opušteni i veseli.

Ja sam završio klopu i otišao u sobu da malo odmorim. Čujem na terasi neko komešanje i izadjem.

Stevin tata nije bio dobro i odvežen je u bolnicu. Dogovarali su se ko će da ide. Ja sam čekao da vidim da li treba koga da vozim.

Dogovor je pao na Moje matore i čika Stevu, pošto tete Zora mora da se vrati u Bgd da bi radila u nedelju popodne. A nisu bili sigurni koliko će da ostanu, ipak je Leskovac bio daleko.
Matori me zamolio da odvezem teta Zoru kad god ona kaže i da će se javiti oni kada budu znali sve.
Ja sam već isplanirao da izadjem u Novi sad sa nekim društvom, pa sam razmišljao šta da uradim.
Oni se na brzaka popakovaše i odoše. Ostah sam sa njom. Jeste situacija glupa, ali jebeš ga, nisam mogao da biram.

Pospremila je ona sve i oprala sudove. Ja sam bio sa njom u trpezariji i pričali smo onako, neobavezno.
„Ti večeras ideš u Novi sad, jesam li dobro razumela kada si pričao malopre?“ Upita teta Zora.
„Da, imam neki dogovor sa društvom, pa ću malo do njih.“ Rekoh joj.

„Hoćeš onda mene da odvezeš prvo kući, da ne ostajem sama ovde, malo me strah iskreno.“ Eto meni prilike
„Nema potrebe teta Zoro, ne moram ja da idem. Javiću im da imam obaveze i ostaću sa vama ovde. Neću da ostajete sami.“ Bio sam fin i uvidjajan.
„Stvarno? E baš si zlatan. Ne smem sama, Ovde u blizini nema nikoga, a ti bi verovatno ostao do ujutru.“ Već sam tu ispred nje pozvao druga i objasnio mu da neću doći i da moram da pomognem mojima nešto.

Slušala je i nasmejala se teta Zora.
„Mnogo ti hvala. Može onda kafa jedna, da častim.“
„Naravno da može.“ Oduševih se. Biću konačno sam sa njom. Sada mi je šansa.
Krenuo sam odmah sa šalom i zezanjem da je malo opustim. Emjala se teta Zora i uživala u mom društvu, osetio sam to.

„Malo mi krivo zbog tebe. Ti si večeras mogao da se dobro provedeš a moraš meni da praviš društvo?“ reče Zora.
„Ne brinite, ništa posebno neću da propustim. Meni baš lepo ovde sa vama. Drago mi što nisam otišao.“
„Hvala ti Mišo. I meni je lepo.“ I zadenu pramen za uvo. To sam još davno znao da je znak da je ženi prijatno.

„A da li te tamo čekala neka devojka? Da se ne naljuti na tebe?“ Pitala je konkretno.
„Ih devojaka ima svuda. Možda bi i bilo nešto. Ma kažem vam. Briga me, meni ovde super.“
„Verujem da te saleću uvek. Lep si i zgodan momak.“ Pohvali me Zora.

„Hvala teta Zoro. Bude nije da nema. I vi ste baš lepa žena, oduvek ste i bili.“ Laskao sam joj.
„Oh pa hvala. Doduše, navikla sam ja na komplimente od tebe. Uvek mi pohvališ ili novu frizuru, ili kako sam se lepo obukla. Uvek primetiš, a to je lepa osobina. Svaka žena voli to da čuje.“ Nasmeši se Zora meni.
„Pa tako i jeste. Vi ste lepi i sve vam lepo stoji. Prijatno je u vašem društvu. Doduše, mislim da smo prvi put sami ovako.“ Rekoh da joj stavim do znanja makar malo.

ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>

1 2 3 4 5Next page

Leave a Reply

Back to top button
error: Content is protected !!

Adblock Detected

Molimo vas da isključite Adbloker kako bi mogli uči na sajt