ISPOVEST: MOJA STARIJA KOMŠINICA MIRISALA JE TAKO OMAMLJUJUĆE – Ispovesti
Ispovesti

ISPOVEST: MOJA STARIJA KOMŠINICA MIRISALA JE TAKO OMAMLJUJUĆE

Ja sam žudeo za njom.

Jednostavno za njom, potpunom njom. Za njenim prisustvom, njenim mirisom, za mojim opčinjenim pogledom na svu lepotu kojom tako nenapadno sija.

U umu sam često proživljavao scenu kako sedi u mom krilu, postrance, obučena, kako me beskrajno grli svojim rukama oko vrata, kako me golica rasuta kosa, kako osetim njen dah na svom, kako nam se usne i zubi nežno susreću, jezici široko i opušteno prepliću, kako udišem njen vrat, kako me ispunjava njeno celokupno biće.

Od lifta do stana stiskali smo se u hodniku sa komšinicom, starijom gospođom, i njenom unukom. Koračala je ispred mene, tako lako, tako na pogled bezbrižno.

A znao sam da iznutra gori. Da joj kolena klecaju, da grudi hoće da puknu, da joj se grlo suši i da sporadično gubi dah, zajapurena u licu. Ja sam delovao poprilično staloženo, osmehom se ljubazno opraštao sa komšinicom. Shvatio sam da nije sve baš tako po tome što mi je bila potrebna čitava večnost da ubacim ključ u bravu, čini mi se krajnje glupu, nelogičnu i premalu.

Ona je premeštala svoju perce laku težinu sa noge na nogu, sa strane posmatrano skoro pa neprimetno stiskajući i trljajući svoje butine jednu o drugu.

Jedva sam uspeo da zaključam vrata za nama.

Udarac leđima o vrata uzrokovan njenom krhkom žilavošću i željom da me pribije potpuno uz njih. Moje donja usna u njenim zubima. Ubrzano naglašeno disanje na nos dok su nam usta prepuna, isprepletana. U sledećem trenutku, zamagljena tamna mrlja u umu na mestu koje je trebalo da definiše kako se ona našla na radnoj ploči kuhinjskog dela otvorenog dnevnog boravka. Guza joj je bila na samom rubu, ona oslonjena laktovima unazad na hladnu, tvrdu površinu, vrata pognutog ka grudima usled nedostatka prostora i prisustva hladnog zida. Suknjica je već bila podignuta visoko oko struka.

Moje krupne šake su stiskale deo iza kolena, gurale ka nazad i širile te izvajane butine do granica mogućnosti. Obične najlon hulahopke boje kože davale su toj sceni, u kojoj sam iznenada došao sebi, savršenu notu specifičnog dodira kože i najlonki, i specifičnog, tako dobrog i znanog mirisa.

Mirisala je tako omamljujuće! Mirisala je vrelo. Mirisala je vlažno. Već uveliko natopljene gaćice prekrivene zadebljanjem hulahopki bile su orošene sokovima po rubovima. Jedva su je prekrivale, nabubrelu, sočnu, prelepu. Nju!  Ta predivna reč za taj najtananiji, najmističniji, najnežniji deo ženskog bića, toliko glupo korišćena u raznim primitivnim kontekstima.

Njena Ona! Ovisnik sam o Njoj! Navučen sam na Nju! Ne mogu bez Nje! Ne želim bez Nje, bez te najlepše u Univerzumu! Želim je neprestano! Obožavam je! Obožavam da se ljubim sa Njom! Da, da SE ljubim, ne prosto da je ljubim. Da je jedem, proždirem, gutam, pijem! Ooohhh…

ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>

1 2 3 4Next page

Back to top button
error: Content is protected !!

Adblock Detected

Molimo vas da isključite Adbloker kako bi mogli uči na sajt