“U vezi sam sa svojim psihoterapeutom” – Ispovesti
Ispovesti

“U vezi sam sa svojim psihoterapeutom”

Psihoterapetut mi je jezikom vratio psihičko stanje. Zbog problema na poslu i veze koju sam skoro raskinula. Potražila sam psihološku pomoć i krenula na psihoterapiju krajem januara. Međutim, psihoterapeut kod kod sam odlazila me je samo dodatno uznemiravao, on ima oko 40, dok ja imam 27 i usudila bih se reći da sam tokom 7 razgovora svaki put doživela neki vid prijatnog sek..alnog uznemiravanja i psihološke torture.

Svaka tema se svodila na neka jako intimna pitanja i za svaki problem na koji bih se požalila sam krivac bila ja. Kada bih odbila da odgovorim na neko pitanje on bi to navodio kao uzrok mojih problema. Poslednja dva puta je pri pozdravu uvek koristio priliku da me dodirne, pomazi ili uhvati za struk, zato sam bila još gore uznemirena, nešto mi nije dalo mira pa sam nastavila sa terapijom, odlazila sam ovog puta malo pripita… obukla sam se u skladu sa željom da spavam sa njim, u toku “razgovora” ustao sa stolice, pomazio po licu, ubrzo se jezikom našao među nogama onda sam počela da tumačim stvari da ovo i nije tako loše, onda sam spavala sa stolu sa njim… više nisam odlazila na razgovor na psihoterapiju jer smo ubrzo počeli da vodimo ljubav u mom stanu. Ima ženu i decu, nikad nisam bila devojka lakog morala.

Ovog puta sam rešila da popustim. Sada se osećam dobro, mislila sam da sam slaba, sad mislim da ne.ojebica utiše na psihičko stanje.

BONUS ISPOVEST:

 

SAVRŠENO TELO I ČVRSTE GRUDI! Bio je dovoljan pogled na tako nešto da mi se momentalno digne…

 

Negde polovinom maja u penziju je otišao naš šef Radovan, kojeg smo svi zvali Raša i ispratili smo ga iz firme kako dolikuje. Bio je dobar drugar, pun razumevnja, stručan u svom poslu i uvek spreman da pomogne. Na novog šefa nismo dugo čekali. Direktor našeg sektora nas je okupio u sali za sastanke i rekao nam da ga tu sačekamo. Ispijali smo tanke kafe i nije trebalo da nam kaže zašto smo tu. Svi smo znali da će nas upoznati sa novim rukovodiocem.

Ušli su zajedno nakon petnaest minuta. Moram priznati da sam bio prijatno iznenađen viđenim. Iza njega je stajala brineta, negde na polovini tridesetih, izuzetno lepa i smeškala se.“Ovo je gospođica Lea Stević, vaša nova šefica.”

“U jebo te…”, pomislio sam gledajući je kako seda kraj njega u pročelju stola, “Takva ribetina, pa još gospođica. Izgleda da nam u firmu stižu vedri oblaci.”

Svi smo se redom predstavili, direktor je još malo nešto balavio i ostavio nas sa Leom. Izgledala je zaista sjajno. Bila je u nekom tamno zelenom kompletu, u crnim čarapama i cipelama na visokim štiklama koje su se bojom sjajno slagale sa odećom koju je nosila. Lepa, crna kosa joj je padala do polovine leđa, imala je zelene oči i telo za naslovne strane. Bila je prilično hladna u ophođenju i držanju, što sam pridavao njenom prvom radnom danu u novoj firmi i njenom načinu prilagođavanja.

Ispostavilo se da sam se grozno prevario. Umesto vedrih oblaka u firmu je došla oluja, koja je pretila da nas sve odnese. Lea nas je, najblaže rečeno, tretirala kao roblje. Moj drugar Mića je dve nedelje nakon njenog dolaska bio na pola koraka od otkaza. Jedva se isčupao iz toga i svi smo se složili da ga je sam bog pogledao. Dok smo pili pivo u obližnjem kafiću neposredno nakon što se spasao, rekao mi je: “Jovane brate. Hitler kad bi iz groba ustao i video onu aždaju rekao bi: Idem ja da umrem opet. Ova je zajebana. Goru kučku ja u životu svom video nisam.”

ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>

1 2 3 4 5 6Next page

Back to top button
error: Content is protected !!

Adblock Detected

Molimo vas da isključite Adbloker kako bi mogli uči na sajt