Nastavljam živjeti sa ženom mog života… Posto sam se dugo vremena osjecao lose otisao sam na privatnu kliniku i uradio detaljne analize i dan prije mog vjencanja pozivaju me hitno da moram doci na razgovor. I tada su mi rekli da imam opaku bolest i da mi nije ostalo jos puno vremena, prosto sam bio u nevjerici i nisam znao sta da kazem svojoj vjerenici. Ali smogao sam snage i sve sam joj ispricao te rekao da ne zelim da se vjencamo jer necu da ona pati zbog toga ali samo mi je rekla da se nacrtam na vjencanju pa makar to posljednje bilo ali hoce da bude moja supruga.
I tako je i bilo vjencali smo se, dok su svi ljudi u sali slavili nas dvoje smo bili na terasi i plakali kao djeca pitajuci se zasto nam ovo zivot radi jer do prije par dana bili smo presretni. Ali koliko god bilo tesko ona je bila uz mene i tjesila me govoreci kako ce sve biti uredu i da ona ne vjeruje u to sto su ljekari rekli. I vjerujte poslije par dana stize meni koverat s klinike kako su oni pogrijesili i pogresne nalaze mi procitali, tj. da su me zamijenili s nekom osobom istog imena.
Koliko sam bio ljut na njih zbog te greske opet sam bio neizmjerno sretan jer mi se zivot ne gasi i nastavljam zivjeti s svojom najdrazom zenom ?
BONUS ISPOVIJEST:
“Radim u kladionici već dve godine.
Skoro svakoga dana mi dolazi jedan siromašni dekica da odigra tiket za 20 dinara.
Uglavnom ne dobija, iako mu dobitak ne prelazi 500 dinara. Kada je jednom došao da mu provjerim tiket, nisam imao srca da mu ponovo kažem da nije dobitan.
Dao sam mu 5.000 dinara i rekao da je jubilarni uplatilac i da mu se dobitak udesetostručio.
Pošto je bilo jutro otišao je, kad eto ga nazad i kupio mi je burek, jogurt i cigarete.
Kada sam vidio osmjeh na njegovom licu koji je bio ne toliko zbog para, već zbog časti, osjetio sam se najljepše u cijelom svom životu.”
