Upali smo u finansijsku krizu – Ispovesti
Ispovesti

Upali smo u finansijsku krizu

Upali smo u finansijsku krizu. U braku smo skoro 20 godina, uvijek smo pristojno živjeli. Tri kćerke, plus sve druge obaveze bilo je nemoguće sustići. Iako smo i muž i ja fakultetski obrazovani bilo je nemoguće pronaći posao, imamo preko 40 godina i niko nije želio da nas uposli. Na kraju bili smo prisiljeni na ono najgore, muž svaku noć obilazi grad, skuplja “vrijedno” smeće, a ja sam se zaposlila u jednom lokalnom kafiću bolje rečeno KAFANI.

Mislila sam pošteno zarađivati za život, ali prvi dan gazda te kafane me “odvukao” u magacin i… prvi puta sam prevarila mog muža. Morala sam, međutim vremenom sam postala prava jeftina roba. Skoro svaki dan budem sa 2-3 matora pijanca za sitan novac 5,10 eura, ali dobro dođe. Nakon što sam ovako zarađivala skoro godinu dana moj muž me sinoć zamolio da prestanem sa tim, jer više to ne može psihički da istrpi. Kako je rekao počinjem da mu se gadim iako je svjestan da to ne radim što me volja.

BONUS ISPOVEST:

PODIGAO SAM SUKNJICU DAMICI I OPIPO VLAŽNU MAČKICU: Mazio sam je po grudima, naložio sam se kao stara zver u sezoni parenja!

Bio sam pre godinu dana na nekom jednodnevnom izletu, čisto malo da se promeni sredina. Krenuli smo busom u šest ujutru.

Tako čekićam bus sa drugarom i snimim jednu devojku. Mnogo mi bila poznata. Izvalio sam da je znam odnekud.

Setim se da se družila u gimnaziji sa jednim mojim pajtosom iz razreda. Isto smo godište. Bila je nafurana, ali opet nekako kao da nije htela samo to, nego je odavala malo i utisak intelektualke, neke dame. I eto prošlo je dvanaest godina od tada, sad je sretoh.

Meni je iskreno bilo neverovatno. Lepa zgodna, malo jača, ja to volim. Crna, lepe velike oči, pune usne, ma ja nisam verovao. Crna suknja, malo ispod kolena, crne čarape i neke lepe čizme sa višom štiklom. Ma, baš damica.

Krenulo se autobusom. Ona negde napred sedi, sa kevom i nekom drugaricom, možda i kumom, nisam pitao.

I šta se dešava… Stigli mi i tamo negde tokom razgledanja grada, priđe ona nekako blizu, a posle će mi objasniti i zašto. Krene priča lagana, ja sam joj objasnio da je se sećam cedeći kroz razvučene osmehe. Govorio sam što laganije, jer je odavala utisak uznemirene ženske, pomalo namrgođena. Iznenada puče neka šala od grupice sa strane, nevezano za nas, oboje smo se nasmejali i opustila se. Počela da priča, da se smeška i opušta. Saznala je dosta o meni, ali i ja o njoj. Razišli smo se tu u gradu, ali sa ciljem da se nađemo u devet uveče na jednom trgu odakle smo se vraćali za Beograd.

Tokom šetnje gradom, ispijanja kafe i uživanja u različitosti, retko sam pomišljao na nju. Međutim u povratku mi smo razvezali priču. Moj ortak je zakucao da kunta tako da sam se lepo ispričao sa njom. Razmenili smo telefone, jer smo se setili mnogih ljudi sa kojima smo se nakon škole susretali, družili i pili. Našu zainteresovanost jedno za drugo krili smo u ideji o druženju sa zajedničkim prijateljima.

ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>

1 2 3Next page

Back to top button
error: Content is protected !!

Adblock Detected

Molimo vas da isključite Adbloker kako bi mogli uči na sajt