Upoznao sam jednu curu koja je bila trudna ali nije zeljela roditi tu bebu jer je otac djeteta ostavio cim je saznao da je trudna..
Dugo vremena sam je ubjedjivao da to ne radi,da ne abortira jer ta bebica nije kriva ni za sta ona nije kriva sto ima takvog oca i napokon sam je uspio ubijediti da odrzi trudnocu.
Cijelu trudnocu sam bio uz nju podrzavao je dok su je mnogi osudjivali, kada je rodila dijete skoro svi su joj okrenuli ledja, a ja sam se do usiju zaljubio u nju i ozenio sam je. Volio sam je vise od icega iako su moji bili protiv toga, ali kasnije mi se to obilo o glavu. Nakon tri godine provedene sa mnom napustila me i vratila se covjeku cije je dijete.
Taj period sam jedva prezivio jer nisam mogao vjerovati sta je ucinila poslije svega sto sam uradio za nju, nekoliko puta sam razmisljao cak i da sebi oduzmem zivot, ali hvala Bogu da nisam jer ona nije vrijedna toga.
