Bili smo na jezeru sa Kumom’ malo se više ubridilo. Muž je ubrzo zaspo a Kum je odma iskoristio priliku…

– Hvala, no mislim kako ću moći i sama – uvrijeđeno sam odbrusila sada već potpuno budna. Ni jednom jedinom riječju nije pohvalio moju novu frizuru, a zavodničku opravu, čini se, nije ni opazio. Može li žena doživjeti veće poniženje od toga da je vlastiti suprug više i ne primjećuje. Osjećala sam se jadnije no ikad. Progutavši suze, odlučila sam ustrajati u svom naumu i Dražena pošto poto odvući u krevet. Za svaki slučaj dograbila sam čaše i bocu s vinom te ih ponijela u spavaću sobu. Dražen je, razumije se, odmah odjurio pod tuš. Ovaj put nećeš se izvući tako lako, razmišljala sam u krevetu pijuckajući vino. Napokon je nešto kasnije ušao u sobu.

– Hej, pa ti još ne spavaš? – upitao je.

– Ne, čekala sam te. Zapravo, moramo razgovarati – rekla sam.

– O čemu? Nešto se slavi? Jesam li što propustio? – zamišljeno se počešao po bradi opazivši čaše i vino.

– Ne, ništa posebno. Samo sam poželjela provesti opuštenu večer sa svojim mužem. Tražim li možda previše, Dražene? – tiho sam upitala pruživši mu čašu s vinom

– Ne, ne bih, hvala. Sutra je radni dan, osim toga, kasno je i umoran sam. Bit će bolje da se naspavam. Laku noć – rekao je pomalo hladno i okrenuo mi leđa.

– Još mi nisi rekao gdje si bio? – nisam se predavala.

– Pomagao sam Zdravku. Popravljali smo nešto. Zanimaju te i detalji ili ćeš me napokon pustiti da spavam? – mrzovoljno je upitao.

Osjetila sam kako mi se oči pune suzama shvativši kako ponovno gubim bitku. Ne samo da je izgubio zanimanje za mene već više nije želio ni razgovarati sa mnom. Dugo sam plakala razmišljajući što da učinim. Više nije bilo nikakve dvojbe. Dražen je definitivno imao drugu. Dok sam se ja gušila u suzama, on je mirno hrkao pored mene.

Kad sam se probudila, bilo je već gotovo podne. Osjećala sam se kao da me pregazio kamion. Kad sam pogledala noćni ormarić pokraj sebe, znala sam uzrok tome. Boca s vinom koju sam sinoć ponijela u krevet bila je prazna, baš kao i Draženova strana kreveta. Bože, zar sam sama popila cijelu bocu? Što, sad ću još postati i pijanica? – mamurno sam se zapitala.

Ipak, koliko god sam se osjećala loše, bilo je vrijeme da se spremim za posao. Vrijeme za stanku iskoristila sam kako bih nazvala Veru. Kroz suze sam joj ispričala sve o tome kako je neslavno završio moj pokušaj zavođenja supruga.

– Da čovjek ne povjeruje, potpuno me ignorirao. Nije čak želio sa mnom popiti ni čašu vina. Kolegice moja, doista više ne znam što ću – zaridala sam.

– Umiri se, Julija, već ćemo nešto smisliti. Mora postojati nešto što nam je promaklo. Javim ti se čim nešto saznam – tješila me Vera, na što sam ja još jače zaplakala.